KAMISHIBAI 紙芝居
Kamishibai [kamišibaj] (lit. „papirnato kazalište“; kami = papir, shibai = igrati /
gluma) tradicionalni je način japanskog pripovijedanja koje razvija maštu, kreativnost, likovnu i govornu izražajnost te komunikacijske i jezične vještine.
Za pripovijedanje potrebna je drvena kutija (butaj) i crteži/slike.
Svaki butaj ima okvir, vratašca i prostor za slike ili ilustracije kojima se koristimo u pripovijedanju.
Hyoshigi (hiošigi) je naziv za drvene štapiće kojima kazivač, udarajući jednim o drugi, najavljuje svoj dolazak i početak kazivanja.
Pripovjedač koji izvodi kamišibaj naziva se kamišibajac, a uradak koji nastaje izvedbom zove se kamišibaj.
Početkom prošloga stoljeća na ulicama Japana pojavili su se pripovjedači koji su biciklom putovali iz sela u selo (gaito). Na svojem biciklu pripovjedač je imao pričvršćenu drvenu kutiju (butaj), ispod koje su se nalazile ladice u kojima su bili ručno rađeni bomboni.
Udarcem štapića (hyoshigi), pripovjedač bi najavio svoj dolazak i ubrzo bi se oko njega skupilo mnoštvo djece koja bi kupovala bombone, kao svojevrsnu ulaznicu za početak priče. Često bi pričao priču u nastavcima, i kada je bilo najnapetije, zatvorio bi butaj i odjurio na svom biciklu. Na taj način osigurao je publiku i za sljedeće kazivanje.
Zanimljivo je da se u Japanu televizor u početku zvao denki kamišibaj , što na japanskom znači električni kamišibaj .
S ulica se umjetnost kamišibaja preselila u učionice i igraonice, gdje se koristi u pedagoškom i terapijskom radu.
Kamišibaj radionicu pripovijeda Olga Burger, diplomirana učiteljica i soroban trenerica, a ilustracije je izradio Oleg Eugen Burger (uskoro grafički urednik dizajner).